Predsjednik Republike Kazahstan Kassym-Jomart Tokayev: KAZAHSTAN JE UŠAO U NOVU FAZU MODERNIZACIJE

– Poštovani Kassym-Jomart Kemeluly, svojim godišnjim intervjuima za tiskane medije uveli ste, u biti, novu političku tradiciju. Stoga smo Vam zahvalni što ste prihvatili naš prijedlog da date intervju novinama „Turkistan“.

– Novine „Turkistan“ postoje već više od 30 godina. To je jedno od najutjecajnijih tiskanih izdanja u Kazahstanu. Sam naziv novina govori za sebe. Novinari tog izdanja, uz praćenje aktualnih događaja u zemlji, ne zaboravljaju ni turkijsku tematiku, što posebno veseli.

S interesom čitam članke o Kazahima u inozemstvu koji uspješno rade u različitim područjima. Trojicu njih nagradio sam za doprinos razvoju suradnje između Kazahstana i zemalja u kojima stalno žive.

Novine i časopisi ulaze u razdoblje „renesanse“, jer društvene mreže nanose veliku štetu misaonim (kognitivnim) sposobnostima ljudi. Već danas susrećemo četrdesetogodišnjake s razinom obrazovanja i mentalitetom petnaestogodišnjih adolescenata.

Ne krijem da sam od mladih dana imao sklonost čitanju periodike i te se navike nisam odrekao ni danas. U suvremenim okolnostima tiskani mediji traže i pronalaze svoju nišu, stavljaju naglasak na pregled i analitiku te obavljaju prosvjetiteljsku ulogu. Novinski tekstovi koje pišu profesionalni i savjesni novinari imaju važnu zadaću očuvanja tradicionalnih vrijednosti. Iz novina često dobivam informacije o dostojnim ljudima koji plodno rade u svim područjima društvenog života na dobrobit naše Domovine. Danas popularni TikTok, Instagram i Telegram kanali, složit ćete se, daleko su od temeljnih interesa radnih ljudi.

Volio bih da naše društvo ne živi samo od senzacionalnih vijesti i gledanja kratkih videozapisa, već da cijeni sadržajnu informaciju. Veseli me što to mišljenje dijeli velik broj mladih ljudi koji radije žive u svijetu znanja, a ne iluzija koje često vode u životnu slijepu ulicu. Uvjeren sam da će zemlje s visokom kulturom čitanja ostati u avangardi globalnog napretka.

– Na početku intervjua tradicionalno pitanje o rezultatima protekle godine. Jasno je da je događaja bilo mnogo, ali koji je, po Vašem mišljenju, glavni rezultat 2025. godine?

– Doista je bilo mnogo značajnih događaja, godina je proletjela kao tren i nije lako odmah odgovoriti na Vaše pitanje.

Primjerice, naše gospodarstvo poraslo je za više od 6 posto, BDP je premašio 300 milijardi dolara, a po stanovniku je prešao 15 tisuća dolara. To su rekordni pokazatelji ne samo za našu zemlju, nego i za cijelu regiju. Postoje razlozi za zadovoljstvo, ali stalno pozivam sve državne službenike da se ni u kojem slučaju ne opuštaju i ne počivaju na lovorikama. Kako kaže istočnjačka mudrost: „U najpovoljnijoj situaciji krije se opasnost.“ Treba uporno raditi i ići naprijed, tim više što neriješenih pitanja ima mnogo.

Prije svega, riječ je o visokoj inflaciji koja „pojede“ sve napore usmjerene na povećanje blagostanja građana. Ove godine Vlada i župani imaju puno posla na jačanju socioekonomskog okvira države.

Ipak, glavnim rezultatom godine smatram nepovratnost reformi. Kazahstan je napravio veliki iskorak putem modernizacije i postao civiliziranija država. U društvu se učvrstilo razumijevanje iznimne važnosti dubokih promjena za dobrobit budućih generacija.

Pod pritiskom strategije „zdravog razuma“ predsjednika Trumpa globalizacija se povlači u drugi plan. U Kazahstanu također gradimo društvo pravednosti, zakonitosti, reda i marljivosti, što je od presudne važnosti za budućnost naše države. U novoj godini taj će se rad nastaviti udvostručenom snagom, s dugoročnim ciljem.

– Prošle godine vodile su se žustre rasprave oko novog Poreznog zakonika. Građani Kazahstana imali su mnogo pitanja i zabrinutosti u vezi s tim. Postoji li optimalna ravnoteža koja će, s jedne strane, omogućiti provođenje potrebnih gospodarskih reformi, a s druge strane neće pogoršati položaj građana?

– Tema porezne reforme, naravno, aktualna je i rasprave o tom pitanju sasvim su opravdane, ali ne u toj mjeri da bi se među građanima sijala panika. Takve reforme provode se u mnogim zemljama. Primjerice, u Rusiji je PDV nedavno povećan na 22 posto.

Naša reforma nije obična „fiskalna kampanja“, već ponovno pokretanje poreznog sustava. Njezin je glavni cilj osigurati održivi gospodarski rast. Vladi je naloženo da pripremi transparentan i razumljiv Porezni zakonik. Kako se kabinet nosio s tim zadatkom, vidjet ćemo već ove godine.

Povećanje PDV-a, i to na 20 posto, predlagala je prethodna Vlada, priznajući krajnju nužnost takve odluke s obzirom na pogreške počinjene u fiskalnoj politici. Tijekom rasprava i sadašnja Vlada predložila je povećanje PDV-a na 20 posto, no ja sam joj naložio da tu granicu snizi za četiri postotna boda.

Novi Porezni zakonik ima za cilj pomaknuti naglasak s kontrole na partnerstvo, u kojem svi sudionici procesa – država, poslovni sektor i građani – savjesno ispunjavaju svoje obveze. U takvom međusobno nadopunjujućem sustavu porezi se prestaju doživljavati kao teret. U biti, riječ je o suvremenom društvenom ugovoru. Plaćaš poreze – dobivaš usluge, infrastrukturu, sigurnost i mogućnosti. Štoviše, to je instrument pravedne preraspodjele tereta, način da se podupru oni slabiji i ojačaju oni koji se nalaze u „središtu“ gospodarstva.

Učinkovitost fiskalne politike u cijelom svijetu određuje se i kvalitetom administriranja i razinom porezne pismenosti te odgovornosti društva. Upravo se tako stvara kultura plaćanja poreza – ona se iz prisile pretvara u suvremeni oblik patriotizma. A to je, zauzvrat, izravan put prema odbacivanju korupcije. Savjesnim poreznim obveznicima iznimno smeta kada njihov novac završava u džepovima prevaranata.

– Gospodarske reforme vrše pritisak na cijene i tarife. To zabrinjava građane. Naložili ste Vladi da predstavi plan konkretnih mjera za rješavanje tog problema. Hoće li to utjecati na kvalitetu i tempo reformi, neće li poništiti rezultat kojem se ljudi toliko nadaju, očekujući poboljšanje svog životnog standarda?

– Svjetsko iskustvo pokazuje da se reforme vrlo često susreću s nerazumijevanjem i otporom društva. Stoga je uloga lidera koji preuzima svu odgovornost teško precijeniti. Kao čelnik države tu odgovornost preuzimam na sebe i spreman sam to činiti i ubuduće. Ljudi koji rade sa mnom to dobro znaju. Istodobno sam svjestan da je to trnovit put s mnogim preprekama. Povijest je sklonija osvajačima i populistima nego reformatorima. No Kazahstan nema drugog puta – moramo provoditi reforme kako ne bismo stajali na mjestu, nego išli naprijed.

Kako bi se izbjegla šteta za građane, administrativnim je mjerama privremeno zaustavljen rast tarifa tijekom zimskog razdoblja. Istodobno je Vladi postavljen zadatak racionalnog korištenja proračunskih sredstava. Ne smije se „zalijevati“ gospodarstvo novcem i time poticati inflacija. Potrebna je stroga proračunska disciplina. Financijska sredstva moraju se usmjeravati isključivo na projekte koji su od stvarne važnosti za državu. U studenome prošle godine Vlada, Nacionalna banka i Agencija za regulaciju i razvoj financijskog tržišta usvojile su trogodišnji program. On je usmjeren na smanjenje inflacije, što će poboljšati blagostanje građana.

Međunarodni stručnjaci s pravom smatraju da je Kazahstan upao u „zamku srednjih prihoda“. Bit ću krajnje iskren – to nije apstrakcija iz udžbenika ekonomije, nego stvarnost s kojom se mnogi naši sugrađani doslovno svakodnevno suočavaju. Prihodi postoje, ponekad i znatni, ali se tope u inflaciji i obvezama – stambenim kreditima, obrazovanju djece, pomoći roditeljima. Svaki poremećaj, bilo bolest ili gubitak posla, može narušiti životnu stabilnost.

Svojedobno sam donio odluku kojom se građanima omogućilo korištenje mirovinske štednje za kupnju stanova, plaćanje obrazovanja djece i liječenje. Mnogi su to iskoristili i izrazili zahvalnost za takvu odluku, no, kao i uvijek, pojavili su se prevaranti koji su, pod krinkom stomatoloških usluga, iz mirovinskog fonda izvukli više od 200 milijardi tenge. Sada se time bave nadležna tijela. Taj je oblik medicinskih usluga morao biti ukinut, ali su se pojavile druge prijevare, čak i plaćanje estetskih operacija.

Poslovni sektor stvara radna mjesta i pošteno plaća poreze, no skupi krediti i ograničena obrtna sredstva ne dopuštaju mu da se širi, izlazi na nova tržišta i uvodi suvremene tehnologije.

Struktura našeg gospodarstva se mijenja, ali, po mom mišljenju, presporim tempom. Kao rezultat toga, zemlja je, prema procjenama međunarodnih financijskih institucija i rejting-agencija, prosperitetna, čak i bogata – što odgovara stvarnosti – ali unutar gospodarstva i dalje postoje neravnoteže koje je nužno hitno ispraviti i „izravnati“. Tu situaciju vidimo i nemamo namjeru je skrivati. S takvim se problemom suočavaju mnoge zemlje. S „bolestima rasta“ sigurno ćemo se izboriti. Plan djelovanja postoji.

 

– Kazahstan je prošle godine pokrenuo najveću reformu energetskog i komunalnog sektora od stjecanja neovisnosti. Hoće li to omogućiti rješavanje problema kritične dotrajalosti infrastrukture?

– Doista, Vlada je započela opsežnu modernizaciju energetskih i komunalnih objekata. Predstoji izgradnja stotina kilometara inženjerskih mreža i obnova elektroenergetskih vodova. Trenutačno se izrađuje financijska matrica ovog golemog projekta.

U ovom trenutku broj termoelektrana koje se nalaze u opasnoj „crvenoj“ zoni smanjen je s 19 na 10 objekata. Rizik od nesreća je smanjen i rezultati poduzetih mjera već su vidljivi.

Međutim, nije dovoljno obnoviti infrastrukturu koja je „na izdisaju“ – potrebno je promijeniti sam princip funkcioniranja. Stoga je cilj modernizacije riješiti ključno pitanje: povećati investicijsku privlačnost sektora i uspostaviti stvarne tržišne mehanizme.

Hitne mjere Vlade uvjetovane su samom prirodom problema, jer su energetika i komunalne usluge temelj životnog funkcioniranja svake države. Ako se taj temelj uruši, sve ostalo srušit će se poput „kuće od karata“.

Desetljećima su se dubinski gospodarski problemi prešućivali, infrastruktura gradova i sela je zastarjela, a energetski objekti i komunalne mreže znatno su se istrošili.

Nagomilani problemi isprepleli su se u „gordijski čvor“, stvorivši svojevrsnog „komunalnog zmaja“ kojeg je trebalo stalno hraniti proračunskim injekcijama i umirivati hitnim krpanjem rupa. To se počelo doživljavati kao nešto neizbježno, a među građanima se pojavio osjećaj bezizlaznosti.

U međuvremenu se naše vlade nisu žurile raščistiti te „Augijeve štale“, jer takav složen posao ne bi donio lovorike pobjednika. Bilo je jednostavnije izvještavati o pripremi pompoznih programa, primjerice o ulasku među trideset najrazvijenijih država svijeta, i o njihovoj navodno „uspješnoj“ provedbi. Utrka za kratkoročnim rezultatima, nauštrb stvarnosti, skupo je stajala našu državu.

Da me zanima osobni rejting, prepustio bih rješavanje tih problema sljedećim generacijama čelnika. No meni su daleko važniji ne prividni, nego stvarni, praktični rezultati, čak i ako oni podrazumijevaju odmak od ustaljenih stereotipa.

Tko je imao koristi od jeftine električne energije? Ne mnogobrojne obitelji s niskim prihodima, nego prije svega velika poduzeća.

Tko je profitirao od jeftinog benzina? Ne studenti i ne umirovljenici, koji se u pravilu koriste javnim prijevozom, već poduzetnici bliski vlasti, koje se danas uobičajeno naziva oligarsima ili oligopolima.

Tko je imao koristi od niskih tarifa komunalnih usluga? Naravno, ne savjesni građani koji na vrijeme podmiruju sve račune, već posrednici-poduzetnici koji su stekli kapital u „komunalnom močvarnom sustavu“.

Cijene i tarife u Kazahstanu najniže su u „postsovjetskom“ prostoru. Naša je zemlja time nehotice postala sivi dobavljač jeftinih goriva susjednim državama, potičući njihove ekonomije.

Stoga je došlo vrijeme da se razotkrije mit o isplativosti niskih tarifa za ljude skromnih prihoda. U stvarnosti je riječ o prikrivenoj subvenciji bogatima.

Za obnovu socijalne pravednosti potrebno je, prije svega, promijeniti sam pristup rješavanju problema. Država je dužna pomagati onima kojima je pomoć doista potrebna – ciljano i adresno, putem izravnih novčanih naknada. Zato je povećanje tarifa težak, ali nužan korak prema ispravnoj i poštenoj ekonomiji, u kojoj svatko plaća prema potrošnji, a pomoć dobiva onaj kome je ona zaista potrebna.

Tarife moraju biti pravedne: „što više trošiš, to više plaćaš“. Takav sam zadatak postavio. Već su postignuti prvi pozitivni rezultati. Uvedena je diferencijacija u sustavu naplate te „socijalna norma potrošnje“ s minimalnim tarifama za one koji troše osnovni minimum vode ili električne energije.

Uvjeren sam da će to omogućiti zaokret dosadašnjeg sustava prema pravednijoj raspodjeli društvenih dobara, kako bi resursi zemlje služili svim građanima, a ne samo odabranima. Samo tako možemo izgraditi modernu infrastrukturu i učinkovitu energetiku, a gospodarstvo će dobiti snažan poticaj za kvalitetan rast.

– Često govorite o rastućoj važnosti tranzita i logistike za Kazahstan. Taj ste smjer rada proglasili prioritetnim. Što je učinjeno na razvoju tog područja i kakvi su planovi?

– Za našu je zemlju jačanje tranzitno-logističkog potencijala zadaća od strateškog značaja. Iako nema izravan izlaz na more, Kazahstan se nalazi u središtu euroazijskog kontinenta, na sjecištu većine tranzitnih prometnih pravaca. To je velika prednost koju moramo znalački iskoristiti u korist države. Postoji vizija i jasna namjera da se Kazahstan pretvori u prometnu luku, odnosno logistički čvor (hub) Euroazije, što je glavni pravac budućeg rada u ovom sektoru.

U tom kontekstu želio bih istaknuti važnost puštanja u rad nove željezničke magistrale „Dostik – Mojinti“, koja će omogućiti povećanje obujma teretnog prijevoza između Kine i Europe na ovom pravcu čak pet puta. U planu je i izgradnja novih željezničkih pruga „Mojinti – Kizilžar“, „Bahty – Ajagoz“ i „Darbaza – Maktaaral“. Ukupno planiramo do 2030. godine izgraditi i modernizirati 5 tisuća kilometara te obnoviti 11 tisuća kilometara postojećih željezničkih pruga.

Veliku važnost ima i izgradnja autoceste „Centar – Zapad“, koja će skratiti put od glavnog grada do zapadnih regija za više od 500 kilometara.

Uspjeli smo uspostaviti opsežan prometni sustav koji nadilazi nacionalne granice. Iako je udaljen od oceanskih pomorskih ruta, Kazahstan je formirao mrežu teretnih terminala od Žutog do Crnog mora. Preko našeg teritorija prolazi 12 međunarodnih prometnih koridora – 5 željezničkih i 7 cestovnih – kojima se odvija do 85 posto kopnenog teretnog prometa između Kine i Europe.

Naravno, sve to ne znači da možemo računati na lake prihode. Konkurencija u ovom području se pojačava jer su promet i logistika postali sastavni dio geopolitike. Ta je tema čvrsto ušla u dnevni red pregovora na najvišoj razini, što dodatno potvrđuje njezinu iznimnu važnost za Kazahstan.

Naša zemlja aktivno sudjeluje u razvoju kineskog megaprojekta „Jedan pojas – jedan put“, koridora „Sjever – Jug“, kao i Transkaspijskog prometnog pravca, odnosno „Srednjeg koridora“. Perspektivnim smatramo i prijevoze na ruti „Rusija – Kazahstan – Turkmenistan – Iran“ s izlazom na morske luke. Pozdravljamo uključivanje Kine u rad „Srednjeg koridora“.

U cjelini, potencijal u ovom području je velik. Pritom se ne radi samo o infrastrukturi. Na toj se ključnoj točki susreću gotovo svi sektori našeg gospodarstva. Stoga je pred Vladom zadaća izgradnje prometno-logističkih čvorišta sa suvremenom inženjerskom i uslužnom infrastrukturom, modernizacije i obnove morskih luka, zračnih luka i željezničkih kolodvora, kao i stvaranja učinkovitog digitalnog ekosustava.

– Posljednjih godina država stavlja snažan naglasak na razvoj poljoprivrede. Time su se bavile sve vlade, ali taj životno važan sektor još uvijek nije izašao iz problematične zone. Svaki je ministar dolazio sa svojim programom, a ogromna su sredstva odlazila u dim. Hoćemo li napokon uspjeti u punoj mjeri iskoristiti postojeći potencijal?

– U većini zemalja u poljoprivredu se usmjeravaju golema državna sredstva. Kazahstan nije iznimka. U 2024. godini za povlašteno kreditiranje poljoprivrednika izdvojeno je 580 milijardi tenge, a prošle godine jedan bilijun tenge. To su impresivne brojke. Tijekom posljednjih deset godina potpora poljoprivrednicima povećana je deset puta, no učinkovitost je zasad upitna. Vrijednost bruto poljoprivredne proizvodnje od 2015. do 2024. godine porasla je 2,5 puta, ali taj je pokazatelj mogao biti i znatno veći.

Istodobno raduju pozitivni rezultati u biljnoj proizvodnji. Izvoz žitarica i brašna povećan je na rekordne razine, a geografija isporuka je proširena. To je rezultat mjera usmjerenih na povećanje prinosa i učinkovitosti poljoprivredne proizvodnje.

Sada je potrebno pojačati rad u drugim smjerovima, prije svega u stočarstvu. Do 2035. godine svjetska potrošnja „crvenog mesa“ porast će na 233 milijuna tona, a njegov uvoz na 27 milijuna tona. Kazahstan može postati veliki dobavljač mesa, ponajprije za azijske zemlje. Stoga je Drugi forum poljoprivrednika, održan u studenome prošle godine, bio posvećen upravo stočarstvu.

Vlast čini mnogo za kvalitetan razvoj poljoprivrede, ali golema ulaganja ne dovode uvijek do željenog rezultata – potrebno je raditi na njihovoj učinkovitosti. O tome sam govorio i tijekom nedavnog posjeta Tarazu.

Takva snažna državna potpora poljoprivredi ne postoji ni u jednoj susjednoj zemlji; ondje se čude povlaštenom položaju kazahstanskih kolega, koje su počeli nazivati „poljoprivrednim oligarsima“. Istodobno, vlasnici malih gospodarstava ne mogu dobiti subvencije u dovoljnom opsegu. Vladi je naloženo da ovom problemu posveti ozbiljnu pozornost.

Općenito, subvencije su, naravno, nužne, osobito u sadašnjoj fazi, ali one su na svoj način toksične jer stvaraju ovisnost i pasivnost na selu, sa svim opasnim posljedicama za poljoprivredu. Stoga Vlada trenutačno razmatra odluku o povratku modelu zadruga, odnosno udruženja poljoprivrednika.

Zadruge mogu povećati produktivnost rada i učinkovitost poljoprivredne proizvodnje, približiti je tržištima prodaje te uspostaviti dugoročne odnose s potrošačima.

Kooperacija se u razvijenim zemljama pokazala vrlo uspješnom, ponekad dosežući razmjere velikih korporacija. Preduvjeti za stvaranje uspješnih zadruga postoje u svim kazahstanskim selima. Seljaci mogu i trebaju udruživati napore u ljetnoj ispaši, prikupljanju i preradi mlijeka, mesa, kože i vune. To je put od pukog preživljavanja prema prosperitetu. Kooperacija se može promatrati i kao ideologija zajedništva i stvaranja.

Međutim, sama od sebe kooperacija se neće pojaviti – predstoji opsežan informativni i organizacijski rad. Kampanjski pristup s elementima pritiska i prisile u potpunosti je isključen.

– Još jedna tema o kojoj se kod nas mnogo raspravlja jest turizam. Prošle su godine pojedini svjetski mediji proglasili Kazahstan jednom od najboljih zemalja za putovanja. No postoje sumnje jesu li naša lječilišta i popularne turističke rute spremni za masovni dolazak gostiju?

– Te su sumnje sasvim opravdane. Nakon moje primjedbe upućene Vladi rad na razvoju turizma se intenzivirao, ali pred nama je dug i trnovit put. Turizam je složeno područje koje u sebi objedinjuje gospodarstvo, kulturu, sigurnost i poduzetništvo. U njemu moraju raditi profesionalci, ljudi predani svom poslu, i što je najvažnije – domoljubi Kazahstana. Turizam je nespojiv s lijenošću, ravnodušnošću, pohlepom i grubošću.

Prošle godine Kazahstan su posjetili milijuni stranih državljana, a sve se aktivnije razvija i domaći turizam. Sve to ne može ne veseliti.

U cijelom svijetu, u borbi za turističke tokove, stvaraju se uvjeti za privlačenje privatnih investitora. Naša zemlja ima mnogo lijepih mjesta. Trenutačno je ekoturizam u velikoj potražnji. Činilo bi se da tu Kazahstan nema premca, no zbog subjektivnih razloga – od nekompetentnosti do nezainteresiranosti odgovornih osoba – ovaj perspektivni oblik turizma zasad nije dobio masovni razvoj. Sve se zaustavlja na prezentacijama.

Turizmu štete i pojedini „ekoaktivisti“ koji pokreću prosvjedne kampanje protiv svih projekata pod izlikom zaštite zaštićene prirode. Mnogima od njih do same prirode zapravo nije stalo – potrebna im je medijska buka ili, kako se danas kaže, „hajp“, radi stjecanja javne prepoznatljivosti. Ponekad ih podržavaju i poduzetnici koji su već ušli u taj posao i ne žele konkurenciju.

Slična je situacija i u skijaškom turizmu. Malo se koje skijalište u svijetu može usporediti sa Šimbulakom: nalazi se svega 30 minuta vožnje od središta Almatija i ima jedinstven prirodni krajolik. No dugogodišnja neaktivnost dovela je do zaostajanja – odmaralište je fizički i moralno zastarjelo te mu je potrebna nova vizija razvoja tog neprocjenjivog dara prirode. Projekt preuzima kazahstanska developerska tvrtka. Vlada i županija pružaju joj potporu, ali projekt se zasad nalazi u pripremnoj, prezentacijskoj fazi. U međuvremenu su u susjednim zemljama izgradnja skijaške infrastrukture već u punom zamahu.

Almatinski planinski klaster ima golem potencijal; on mora služiti i imućnijim gostima i osobama sa srednjim prihodima. To znači da je potrebno predvidjeti diverzifikaciju turističke infrastrukture.

U ovoj je grani izrazito prisutan i problem nedostatka kvalificiranog kadra. Zbog toga je u Turkestanu osnovano Međunarodno sveučilište za turizam i ugostiteljstvo. Godine 2024. na tržište rada izašli su njegovi prvi diplomanti. No to nije dovoljno – bit će poduzete dodatne mjere kako bi se kadrovski problem riješio.

Istodobno, ne treba „posipati se pepelom po glavi“. Ako svjetski tabloidi preporučuju posjet Kazahstanu, to znači da moramo udvostručiti napore. Prema verziji „CNN Travel“, Almatij je 2025. godine proglašen „novom prijestolnicom stila“ Središnje Azije. Naložio sam gradonačelniku da Almatij pretvori u grad koji, poput New Yorka, Moskve ili Pariza, „nikada ne spava“ i radi 24 sata dnevno u interesu svojih gostiju. Ondje još ima mnogo posla, uključujući infrastrukturna pitanja, uređenje grada i javnu rasvjetu.

– Pitanje razvoja umjetne inteligencije. U svom ste obraćanju postavili cilj da se Kazahstan u roku od tri godine pretvori u digitalnu državu. U novogodišnjoj čestitki proglasili ste 2026. godinu Godinom razvoja digitalizacije i umjetne inteligencije. Što će se učiniti kako bi se ostvarili postavljeni ciljevi? Vjerujete li ozbiljno u uspjeh vlastite inicijative?

– Kazahstan mora postati digitalna sila; to je pitanje našeg zajedničkog opstanka kao civilizirane države u novoj tehnološkoj epohi. Uvjeren sam da je naš narod mentalno spreman za takve inovacije. Tim više što u Kazahstanu uspješno djeluju poznate fintech-kompanije koje su znatno promijenile stil i način života naših građana.

U svijetu se razvila oštra konkurencija između SAD-a i Kine – dvaju očitih globalnih tehnoloških divova. Američki predsjednik najavio je pokretanje posebnog programa s ciljem jačanja dominacije SAD-a, no ni Kina ne namjerava uzmaknuti, smatrajući to pitanjem nacionalnog dostojanstva. Ondje već djeluje oko pet tisuća tvrtki koje se bave umjetnom inteligencijom. Ni druge razvijene zemlje ne stoje po strani.

Kazahstan je također odlučio snažno uvesti umjetnu inteligenciju u gospodarstvo i društveni život. Imamo solidne početne uvjete i postigli smo uspjehe u digitalizaciji državnih usluga, fintech-sektora i niza grana gospodarstva. Učinkovito djeluje cjelovita ekosustavna podrška IT-startupima, a inovacijski klaster Astana Hub okupio je oko dvije tisuće tvrtki. Ukupan izvoz IT-usluga u 2025. godini iznosio je oko jedne milijarde američkih dolara. Stvara se pilot-zona CryptoCity za digitalnu imovinu. Započela je izgradnja grada ubrzanog razvoja Alatau City. Ubrzava se i rad na prikupljanju i analizi državnih podataka, koje stručnjaci smatraju „novim zlatom“ nadolazeće epohe.

U svibnju prošle godine započeo je s radom Savjet za razvoj umjetne inteligencije uz sudjelovanje vodećih međunarodnih i domaćih stručnjaka. U studenome je potpisan Zakon „O umjetnoj inteligenciji“, koji uskoro stupa na snagu. Osnovano je Ministarstvo umjetne inteligencije i digitalnog razvoja. U Kazahstanu su pokrenuta dva superračunala – Alem.Cloud i Al-Farabium, a zasebnu platformu uspostavio je Grad Astana u suradnji s renomiranom tvrtkom iz Ujedinjenih Arapskih Emirata.

Za pripremu stručnog kadra provode se obrazovni programi na razini škola i sveučilišta. Primjerice, kroz program AI-Sana osposobljavanje je prošlo više od 650 tisuća studenata. Uskoro će biti otvoreno i specijalizirano istraživačko sveučilište za umjetnu inteligenciju.

Pojavom umjetne inteligencije nastala je svojevrsna razdjelnica između zemalja koje će stići u budućnost i onih koje će ostati u prošlosti. Upravo zato sam digitalne tehnologije i umjetnu inteligenciju proglasio prioritetnim smjerom razvoja Kazahstana. Ova će godina biti prijelomna. Vjerujem u uspjeh započetog, iznimno važnog pothvata.

 

– Koje mjesto u Vašim strateškim planovima zauzima nuklearna energetika?

– Treba razumjeti da bez pouzdane proizvodnje energije Kazahstan neće moći prijeći na novu tehnološku ekonomsku paradigmu. Superračunala, podatkovni centri i automatizirani industrijski kompleksi zahtijevaju ogromne količine energije. To je realnost novog globalnog tehnološkog poretka.

Za izgradnju energetskih izvora potrebni su kvalificirani kadrovi. Predsjednik uprave NVIDIA-e, najveće svjetske kompanije s tržišnom kapitalizacijom od oko 4,5 bilijuna dolara, predviđa da će se u bliskoj budućnosti u registar multimilijunaša upisivati „plavi ovratnici“, odnosno stručnjaci tehničkih zanimanja.

Izgradnja više nuklearnih elektrana, s jedne strane, ispravlja povijesni apsurd – biti svjetski lider u proizvodnji urana, a ne izgraditi nijednu nuklearnu elektranu – a s druge strane, predstavlja pitanje prestiža Kazahstana. Također treba imati na umu da ćemo izgradnjom nuklearnih elektrana stvoriti novu klasu tehničke inteligencije, što će zauzvrat promijeniti samu bit naše državne politike.

Još jedno iznimno važno pitanje odnosi se na rijetke zemne metale. Potražnja za kritičnim sirovinama u sljedećih pet godina znatno će rasti i udvostručiti se. Time se za Kazahstan otvara novi prozor mogućnosti. Vrlo je vjerojatno da ćemo se uvrstiti među svjetske lidere po zalihama rijetkih zemnih minerala. Kako bi ojačao svoje pozicije u tom strateški važnom području, Kazahstan je započeo razvoj suradnje sa SAD-om, Kinom, Rusijom, Južnom Korejom, Japanom i pojedinim državama Europske unije.

 

– Sada o drugoj temi. Postoje pitanja koja već dugo zabrinjavaju naše društvo. Primjerice, raskošan život pojedinih velikih poslovnih ljudi. Kada će naučiti živjeti u interesu svih građana – i bogatih i siromašnih?

– Poslovni sektor čini okosnicu gospodarstva svake države. Prošli smo dug put tijekom kojeg se u društvu učvrstilo razumijevanje nepovredivosti instituta privatnog vlasništva.

Obnašajući visoke dužnosti u sustavu državne vlasti, riječima i djelima štitio sam zakonite interese nacionalne buržoazije. Prije svega zato što dobro razumijem važnu ulogu poduzetnika u razvoju gospodarstva i jačanju društvenih temelja države.

Naravno, zbog povijesnih razloga i posebnosti nacionalnog mentaliteta naši veliki poslovni ljudi daleko su od protestantskog asketizma i emocionalne suzdržanosti. Radeći u Švicarskoj, susretao sam se s vrlo velikim i poznatim poduzetnicima, a njihova štedljivost u trošenju osobnih sredstava i želja da se ne ističu iz mase običnih ljudi doista su me zadivili. Vlasnici višemilijardnih bogatstava živjeli su u jednokrevetnim hotelskim sobama i nisu si dopuštali letove prvom klasom, a kamoli privatnim zrakoplovima. No to je obrazac ponašanja izgrađivan stoljećima.

Uobičajen stil života naših poduzetnika ponekad izaziva negativne reakcije u društvu. To se događa i u mnogim drugim zemljama. Upravo zato postoji dobrotvorna djelatnost – svojevrsni društveni ugovor s javnošću.

– Govori se da ste na Dan Republike, nakon ceremonije dodjele državnih odličja građanima, održali poseban sastanak s poduzetnicima i vrlo otvoreno im iznijeli zamjerke. O čemu je, ako nije tajna, bila riječ?

– Upravo o dobrotvornosti i stvaralačkom patriotizmu. Zemlji je potrebna nacionalna buržoazija koja je svjesna svoje odgovornosti pred narodom i koja tu odgovornost priznaje, jer bez naroda nikada ne bi postigla uspjeh. Podsjetio sam ih da činjenje dobra za društvo predstavlja časnu obvezu, a ne prisilu nametnutu od strane vlasti. Kao pozitivan primjer naveo sam velikodušnu dobrotvornu djelatnost niza velikih poduzetnika koji su uspjeli u inozemstvu, ali aktivno pomažu zemljama u kojima su rođeni. Oni provode velike projekte: grade i obnavljaju gradsku infrastrukturu, financiraju izgradnju muzeja, poliklinika i škola.

U Kazahstanu se mnogo toga promijenilo – došlo je do evolucije društvene svijesti, transformacije državnog sustava, dolazili su i odlazili politički akteri – no najkonzervativnijom i najnepokretljivijom pokazala se upravo klasa velikih poduzetnika. S druge strane, to je i pokazatelj obazrivog odnosa vlasti prema njima.

Ne shvaćaju svi poslovni ljudi državnu potporu na ispravan način, često je doživljavaju kao nešto samo po sebi razumljivo. Ponekad se upuštaju u velike projekte, a zatim traže pomoć Vlade. Takvim sam se poduzetnicima obratio pitanjem: tko se zapravo bavi biznisom – oni sami ili Vlada?

Bilo je potrebno kritizirati i neke poslovne ljude koji su se zaigrali političkim igrama. Poduzetnici se moraju baviti razvojem gospodarstva zemlje. Čak je i tako veliki poduzetnik poput Elona Muska donio odluku da se povuče iz aktivnog sudjelovanja u politici.

Ohrabruje činjenica da kazahstanski biznis nije ostao po strani tijekom poplava bez presedana u našoj povijesti te je financijski pomogao u saniranju njihovih posljedica.

Kako bih potaknuo dobrotvornu djelatnost, ustanovio sam posebno odlikovanje „Mejirim“. Već ove godine poduzetnici koji su se istaknuli u području dobrotvornosti i društvene odgovornosti dobit će ovo visoko priznanje, čime će se potvrditi njihov status javnog priznanja.

– Još jedna osjetljiva tema. Prošle su se godine povremeno pojavljivale informacije o tijeku sudskih procesa protiv nekih sudionika Siječanjskih događaja. Je li istraga još uvijek u tijeku?

– Osnovna slika događaja odavno je rekonstruirana. Tijekom istrage tijela za provedbu zakona djelovala su u tijesnoj suradnji s predstavnicima civilnog društva. Osnovano je nekoliko javnih komisija na čijem su čelu bili poznati borci za ljudska prava, što je osiguralo objektivan pristup i omogućilo razjašnjenje svih epizoda. Koristim ovu priliku kako bih im izrazio zahvalnost za iskazanu građansku odgovornost i profesionalizam.

Već u ožujku 2022. u Parlamentu su održana posebna javna saslušanja na kojima je dana detaljna ocjena događaja i krajnjih ciljeva kriminalnih skupina koje su posegnule za ustavnim poretkom.

Neki sudski postupci još traju, kao i potraga za velikom količinom oružja ukradenog tijekom događaja u siječnju (Qаntar). Tada je u ruke kriminalaca dospjelo više od tri tisuće komada oružja, ali zahvaljujući djelovanju sigurnosnih službi većina skrovišta je pronađena.

Sudionici rasprava o Qаntaru često se gube u detaljima koji nisu ključni za razumijevanje dubine krize. Ne bi bilo pravedno to im zamjerati, no emocije su loš suputnik u potrazi za istinom. Mnogo se govori o kaosu u Almatiju, što je razumljivo, ali treba imati na umu da su masovni neredi, kao po nalogu zlog čarobnjaka – točnije, po zapovijedi pučista – istodobno zahvatili dvanaest gradova zemlje i doveli do zauzimanja brojnih regionalnih županija i zgrada tijela reda.

Pokretači nereda, pod nadzorom stručnjaka za „revolucije“, iskoristili su odluku Vlade o povećanju cijena goriva i potaknuli izlazak ljudi na masovne prosvjede. Nakon toga izazvana je panika među građanima, državnim službenicima i, što je posebno zabrinjavajuće, među dijelom sigurnosnih snaga, koje su počele napuštati radna mjesta, ostavljajući povjerljive dokumente i oružje. Neki rukovoditelji KNB-a i Ministarstva unutarnjih poslova nisu položili ispit odanosti Domovini i profesionalnosti.

To se osobito jasno očitovalo u Almatiju – glavnom smjeru udara pučista. Zlostavljanje vojnika i stanovnika grada doseglo je krajnje razmjere, a razaranje, paleži i pljačke administrativnih zgrada, trgovačkih centara, trgovina i banaka zahtijevale su izvanredne mjere. Danas, s odmakom vremena, pojedini neodgovorni i kratkovidni ljudi zlurado iznose besmislice, svjesno zaobilazeći temu spašavanja države od mnogo većeg građanskog kaosa s kobnim posljedicama.

– Nakon događaja u siječnju intenzivirali ste borbu protiv oligopolija i pokrenuli povrat nezakonito stečene imovine. Osnovan je poseban odbor pri Glavnom državnom odvjetništvu, no u prošlogodišnjem ste obraćanju naložili njegovo preimenovanje u Odbor za zaštitu prava investitora. U društvu je to izazvalo nerazumijevanje. Znači li to da je pitanje povrata imovine zatvoreno?

– Naravno da ne. Citirat ću podatke Glavnog državnog odvjetništva. Odbor za povrat nezakonito stečene imovine uspio je naplatiti više od 1,3 bilijuna tenge od subjekata oligopolija. Od toga je više od jednog bilijuna tenge uplaćeno u državni proračun. Sredstvima Posebnog državnog fonda diljem zemlje dovršena je ili je u tijeku izgradnja 434 socijalna i komunalna objekta ukupne vrijednosti 482 milijarde tenge. Među njima su 227 objekata vodoopskrbe, 183 zdravstvena, 11 obrazovnih, 5 sportskih i 8 infrastrukturnih objekata, uključujući rekonstrukciju zračnih luka u Pavlodaru, Arkalyku i Balkhashu.

Rad se nastavlja. On uključuje analizu imovine i zakonitosti njezina stjecanja te je postao dio svakodnevnog rada nadležnih tijela. Na prvom su mjestu objektivnost i pravednost. Centralizirana koordinacija više nije potrebna – svi su mehanizmi uspostavljeni, sada treba ići dalje, a prioritet je zaštita prava investitora.

Što se tiče vlasnika imovine koja je dospjela pod sumnju kao „problematična“, mnogi su izrazili spremnost ulagati sredstva u zemlju. S njima su potpisani sporazumi u vrijednosti većoj od pet bilijuna tenge. Ta će se sredstva usmjeriti u realizaciju investicijskih i socijalnih projekata – primjerice turističkih i prometno-logističkih centara, projekata u rudarstvu, metalurgiji i energetici. Posebna će se pozornost posvetiti obrazovanju, zdravstvu, kulturi i sportu, kao i financiranju programa rehabilitacije i socijalizacije osoba kojima je pomoć potrebna.

Pred Glavnim državnim odvjetništvom i Vladom stoji zadatak provedbe svih planova i dogovora. Riječ je o iznimno važnom poslu.

Obnova socijalne pravednosti putem povrata nezakonite imovine nije pitanje političke konjunkture niti PR-akcije, već načelni stav države. Ne može biti govora o amnestijama ili zakulisnim dogovorima.

Kazahstan međunarodnoj zajednici pokazuje da djeluje strogo u okviru međunarodnog prava. No pojedini „poduzetnici“ pokušavaju manipulirati javnim mnijenjem i u inozemstvu se prikazuju kao „žrtve političkog režima“, tvrdeći da su im povrijeđena prava kao „investitorima“. Spremni smo na otvoren i pošten dijalog u pravnom okviru, jer smo uvjereni u ispravnost svoje pozicije. Kazahstan će i dalje jačati svoj status privlačne investicijske jurisdikcije.

– Na društvenim mrežama neki komentatori tvrde da borba protiv korupcije više nije prioritet državne politike. Kao jedan od argumenata navode gubitak samostalnog statusa Antikorupcijske službe. U čemu je smisao ove reforme?

– Znam za takve tvrdnje i smatram ih nezrelim ili čak zlonamjernima. Antikorupcijska služba kao zasebno državno tijelo uspješno je izvršavala zadatke koji su joj bili povjereni i prema njoj nema zamjerki. Međutim, pojavio se problem preklapanja nadležnosti Antikora i Nacionalnog sigurnosnog odbora (KNB), koji se također bavi borbom protiv korupcije. Dvije su institucije djelovale na istom području, što je počelo štetiti ovom pitanju od državne važnosti.

Borba protiv korupcije na svim razinama ostaje prioritet državne politike. U to ne smije biti nikakve sumnje.

Donesena odluka omogućit će da se kaznena odgovornost prvenstveno usmjeri ne toliko na izvršitelje na nižim razinama, koliko na ideologe i organizatore kriminalnih shema. Istodobno će naglasak i dalje biti na prevenciji, odnosno na preventivnom i edukativnom radu, koji je sada u nadležnosti Agencije za državnu službu. Općenito, odbacivanje korupcije mora se usađivati od najranije dobi – ključnu ulogu pritom trebaju imati škole, organizacije civilnog društva, građanski aktivisti i, naravno, roditelji. Tako će se u zemlji postupno oblikovati kultura nulte tolerancije prema korupciji.

Specijalna služba usmjerit će se na ciljanu borbu protiv korupcije, uz odustajanje od jurnjave za kvantitativnim pokazateljima. Time će državni službenici steći sigurnost u donošenju odluka i moći će raditi bez stalnog straha od represivnih tijela.

– U svom ste obraćanju prilično oštro govorili o prenapuhanim socijalnim povlasticama koje su dovele do „ovisnosti“ i prijevara. Ljude zanima i Vaš stav o imigraciji…

– Kazahstan je socijalna država. Sve obveze u području zdravstva, socijalne skrbi, znanosti i kulture bit će ispunjene u potpunosti. Vanjski promatrači, uključujući obične građane susjednih zemalja, s iznenađenjem, pa čak i zavišću, ističu koliko je razvijen naš sustav socijalne zaštite, koji uključuje velik broj povlastica za građane, uključujući zajamčeni opseg besplatne zdravstvene skrbi. Kazahstan se čak počeo nazivati zemljom „pobijeđenog komunizma“.

Uzmimo, primjerice, sustav srednjoškolskog obrazovanja, u kojem čak i vlasnici privatnih škola primaju goleme državne subvencije. Svim je regijama naloženo da izdvajaju znatna financijska sredstva za financiranje privatnih škola, vrtića, obrazovnih centara i izvannastavnih aktivnosti prema načelu „financiranja po učeniku“. Istodobno, proračunska sredstva odlaze i elitnim školama u vlasništvu imućnih poduzetnika, u kojima roditelji plaćaju visoke školarine.

Sam sustav državnog financiranja tog sektora zahtijeva reformu. Sadašnji iskrivljeni model, koji su uveli bivši čelnici resornog ministarstva, dovest će do kaosa jer sredstava već nedostaje.

Isto vrijedi i za privatnu medicinu. Ranije privatizirane zdravstvene ustanove često ne nabavljaju složenu medicinsku opremu, nego pacijente šalju na pretrage u državne klinike. No ključni je problem to što se financiranje iz proračuna provodi prema broju „registriranih“ pacijenata, a ne stvarno liječenih bolesnika – tzv. „financiranje po glavi“. Samo evidentiranje i obračun pacijenata provodi se krajnje netočno. Sve mora biti transparentno, a u ovom je sektoru nužno digitalizirati sve procese.

Riječ je o ozbiljnim problemima koji zahtijevaju pozornost Vlade. Iskreno me čudi zašto su pojedini dužnosnici ne samo tolerirali takvo stanje, nego su postali njegovi „kreatori“, na štetu interesa države.

Ukratko, sama bit privatnog poduzetništva u obrazovanju i zdravstvu iskrivljena je pogrešnim potezima nadležnih tijela. Situaciju treba ispraviti. Svjestan sam da bez proračunskog financiranja socijalne ustanove teško mogu opstati, ali nije prihvatljivo privatni biznis gotovo u potpunosti staviti na teret države.

Istodobno veseli činjenica da su Astana i niz drugih gradova postali popularne destinacije medicinskog turizma. Na preglede i kvalitetno liječenje u Kazahstan dolaze građani ne samo susjednih zemalja, već i Sjedinjenih Američkih Država te pojedinih europskih država.

Država je snažno podržala učitelje i zdravstvene djelatnike – njihove su plaće višestruko povećane, čime je ojačan njihov društveni status. To je bila ispravna i pravodobna odluka.

Međutim, s prijevarama se ne može miriti. Socijalne povlastice i dalje koriste „veterani“ raznih lokalnih vojnih sukoba iz sovjetskog razdoblja. U svom sam obraćanju rekao: Sovjetski Savez ne postoji već više od trideset godina, a broj „veterana“ raste – i to na neobjašnjiv način, čak se „pomlađuju“.

Još jedan primjer: prema statistici, u Kazahstanu živi više od 740 tisuća osoba s invaliditetom. Slažete se da je to previše na populaciju od 20 milijuna stanovnika, osobito s obzirom na to da naša zemlja ne sudjeluje u ratnim sukobima. Ispostavlja se da su u prošlosti djelatnici nadležnog resora upisivali vlastite rođake, primjerice s dijagnozom hipertenzije, kao osobe s invaliditetom kako bi ostvarili državnu pomoć. Takvih je nezakonitih radnji bilo mnogo. Stoga su Vlada i tijela za provedbu zakona dobili nalog da uvedu red.

Što se tiče kandasa (etnički kazahi bez kazahstanskog državljanstva), naravno da podržavam njihov povratak na povijesnu domovinu. No potrebno je rješavati i pitanja njihove integracije u naše društvo. Prošle je godine u Kazahstan došlo više od 16 tisuća kandasa, a među radno sposobnima samo 15 posto ima visoko obrazovanje. Zbog toga se mnogi suočavaju s poteškoćama u prilagodbi socioekonomskim realnostima Kazahstana. Glavna područja njihova naseljavanja su gusto naseljene županije i naselja Almatinskog područja te grad Žanaozen u Mangistauskom području. Na tu su okolnost središnje i lokalne vlasti, uključujući tijela reda, prisiljene obratiti pozornost.

U prošlogodišnjem intervjuu rekao sam da su pred zakonom u Kazahstanu svi jednaki i da ne smije biti nikakvih iznimaka, a pogotovo ne privilegija. Gradimo civiliziranu i pravednu državu. Taj se cilj može postići jedino na temelju „diktature“ zakona, kvalitetnog obrazovanja, visoke kulture ponašanja, marljivosti, discipline i poštovanja državnih simbola. Budućnost zemlje pripada talentiranoj, poduzetnoj i domoljubnoj mladeži. O tome stalno govorim jer sam, kao čelnik države, duboko uvjeren u njezinu posebnu ulogu.

– Svi razumijemo važnost pitanja obrambene sposobnosti države. No ugled vojne službe i autoritet Oružanih snaga narušavaju slučajevi pogibije vojnika. Kako ocjenjujete stanje u našoj vojsci?

– Prema slučajevima pogibije i ozljeđivanja ročnika odnosim se krajnje negativno; u mirnodopsko vrijeme to je neprihvatljivo. O tome sam govorio i na nedavnom sastanku s čelnicima svih sigurnosnih tijela. Kritizirao sam vodstvo obrambenog resora zbog nedovoljne pozornosti odgojno-obrazovnom radu. Vojska mora pružati potporu, odgajati i oblikovati dostojne građane naše zemlje. Zapovjednici su dužni biti primjer vojnicima. U vojsci ne može i neće biti mjesta za zlostavljanje, huliganstvo, tribalizam i regionalizam. Osobno ću pratiti provedbu tih načela.

Naredio sam poduzimanje hitnih mjera kako bi se situacija ispravila. Istodobno treba naglasiti da tragični incidenti koji su se dogodili nisu karakteristični za sve vojne postrojbe. Provjere su pokazale da se u vojsci u cjelini održavaju odgovarajući red i disciplina. Pojedini blogeri, u potrazi za popularnošću, prikazuju sliku daleku od stvarnosti, kao da vojnici gotovo svakodnevno ginu kao žrtve kriminalnih elemenata.

U stvarnosti, biti vojnik znači steći nove mogućnosti za osobnu afirmaciju. Demobilizirani vojnici imaju pravo na besplatno obrazovanje na sveučilištima i fakultetima. Tijekom službe ročnici stječu tražena zanimanja. Profesionalni vojnici i časnici pouzdano su socijalno zaštićeni.

Vojska je mjesto u kojem moraju vladati željezna disciplina i red. Riječi vojne prisege – „postojano podnositi tegobe i lišavanja vojne službe“ – odražavaju surovu školu života.

Podizanje ugleda vojne službe i jačanje obrambene sposobnosti državni su prioritet. Tehnološka modernizacija Oružanih snaga dobiva na zamahu. Prošlogodišnja vojna parada u povodu 80. obljetnice Velike pobjede dobila je visoke ocjene političara i vojnih dužnosnika u inozemstvu. Ona je jasno pokazala opremljenost naše vojske suvremenim uzorcima naoružanja i vojne tehnike, uključujući i one domaće proizvodnje, kao i izvrsnu obučenost naših vojnika. Vojne postrojbe postižu zapažene rezultate na domaćim i međunarodnim vojnim vježbama.

U Kazahstanu je stvorena nacionalna vojna škola s punim ciklusom obrazovnih i znanstvenih ustanova – od koledža do sveučilišta. Nedavno sam u Tarazu posjetio specijaliziranu vojnu školu u kojoj se školuju mladi iz socijalno ugroženih obitelji. To je dobar projekt. Donio sam odluku da škola ponese ime legendarnog ratnika Bauyrzhana Momyshulija. Dao sam nalog da se takve škole otvore u svim regionalnim središtima. Uvjeren sam da ćemo u tim ustanovama pripremiti buduću vojnu elitu – generale na koje će cijela zemlja biti ponosna.

– Još jedna goruća tema je sigurnost cestovnog prometa, koja nažalost svake godine odnosi živote tisuća naših sugrađana. Već ste to pitanje otvorili u svom obraćanju, zahtijevajući uvođenje reda. Ima li pozitivnih pomaka?

– Taj je problem aktualan u mnogim zemljama. Jedan od razloga je masovna motorizacija društva. Samo prošle godine broj automobila u našoj zemlji povećao se za 300 tisuća, a u posljednjih pet godina za 1,7 milijuna. Osim toga, broj tranzitnih vozila koja prolaze našim teritorijem iznosi gotovo tri milijuna. Što je više automobila na cestama, to su veći rizici od prometnih nesreća.

Ministarstvo unutarnjih poslova intenziviralo je rad na otkrivanju i sprječavanju prekršaja. Infrastruktura se unapređuje, a nadzor pojačava. Odluka o povećanju novčanih kazni također je uvjetovana potrebom osiguranja sigurnosti cestovnog prometa. Kao rezultat toga zabilježena je pozitivna dinamika – smrtnost u prometnim nesrećama smanjena je za 9,4 posto. No nijedna mjera neće dati željeni učinak ako društvo ostane ravnodušno prema kršenju pravila. Najteže nesreće događaju se zbog nepoštivanja osnovnih, ali životno važnih prometnih propisa. To je posljedica neznanja ili ignoriranja prometnih pravila. Upravo takvi neodgovorni vozači uzrokuju nesreće sa smrtnim ishodom.

U nizu razvijenih zemalja u svrhu prevencije prometnih nesreća uvodi se novi koncept, prema kojem svaki sudionik u prometu mora poštovati pravila radi vlastite sigurnosti i sigurnosti drugih, a ne iz straha od policijske kontrole.

Uz to, potrebno je šire uvoditi nove tehnologije, uključujući umjetnu inteligenciju. Gradit ćemo ulice s neprekinutim prometnim tokom. Posebnu pozornost posvetit ćemo sigurnosti javnog prijevoza, jer broj nesreća u kojima sudjeluju autobusi ne opada, već se čak povećava.

– Druga polovica 2025. godine postala je iznimno značajna za vanjsku politiku Kazahstana. Vi ste jedan od rijetkih svjetskih lidera koji su u kratkom razdoblju posjetili Peking, Washington, Moskvu, Ankaru, Abu Dhabi, Taškent, Dušanbe, Biškek, Ašhabad i Tokio. Pojavljuju se nagađanja da Vas privlače kao posrednika u velikim međunarodnim sukobima. Što možete reći o tome?

– Gusta agenda vanjskopolitičkih aktivnosti na najvišoj razini svjedoči o rastućem autoritetu Kazahstana i njegovoj sve većoj važnosti kao subjekta međunarodnog prava. Osim mojih posjeta inozemstvu, Astanu su posjetili i čelnici utjecajnih država Azije, Europe i Bliskog istoka.

Iza svakih pregovora stoje ključna pitanja gospodarske i investicijske suradnje te djelovanja na globalnoj sceni. Prošle su godine potpisani dokumenti u vrijednosti većoj od 70 milijardi američkih dolara za razvoj prioritetnih sektora našeg gospodarstva.

Nalazeći se u samom središtu Euroazije, Kazahstan ne smije ostati pasivni promatrač, osobito u ovom nemirnom razdoblju. Moramo imati vlastito mišljenje i uravnotežen stav o ključnim pitanjima međunarodnih odnosa. Stoga sam na jubilarnoj sjednici Opće skupštine UN-a detaljno izložio stav Kazahstana o reformi te univerzalne globalne organizacije.

Nemam nikakvu želju biti posrednik u međunarodnim sporovima, niti se vratiti na rad u Ujedinjene narode, unatoč interesu pojedinih država. No sudjelujem u zatvorenim konzultacijama i raspravama, osobito jer se za moje mišljenje zanimaju čelnici niza država. Ne trebam medijsku pozornost za taj rad – daleko sam od populizma. Čini se da je i sudionicima tih neformalnih konzultacija ta diskrecija važna.

– Uoči Nove godine u Kremlju je održan još jedan susret prvog predsjednika Nursultana Nazarbajeva s ruskim predsjednikom. Kremljski mediji široko su izvještavali o tom sastanku. Oko njega kruže brojne glasine, čak i tvrdnje da se razgovaralo o tranziciji vlasti u Kazahstanu 2029. godine te da Nazarbajev navodno želi odigrati ključnu ulogu uz osobnu potporu Vladimira Putina. U prošlogodišnjem intervjuu objasnili ste česte posjete prvog predsjednika Moskvi njegovom nostalgijom prema gradu u kojem je dugo djelovao kao visoki partijski dužnosnik. Ipak, mnoge građane zanima Vaš stvarni odnos prema takvim „susretima“.

– Ti susreti, iako su postali redoviti, imaju neslužbeni karakter. Na to posebno ukazuje i sam ruski predsjednik. Tijekom nedavnog susreta u Sankt-Peterburgu Vladimir Putin mi je rekao da će primiti Nursultana Nazarbajeva na njegovu izričitu molbu.

Ruskog predsjednika odlikuje dobronamjeran odnos prema prijateljima i kolegama. Iako je imao iznimno gust raspored, u subotu je ipak pronašao vrijeme za miran razgovor s prvim predsjednikom Kazahstana. Cijeni ga kao iskusnog političara koji je stajao na počecima euroazijske integracije, u kojoj Rusija ima vodeću ulogu. Taj susret svjedoči o visokim ljudskim kvalitetama Vladimira Putina.

Ne zanima me sadržaj takvih razgovora i nikada ne postavljam pitanja o toj temi. Što se tiče osobnosti Nursultana Nazarbajeva, više sam puta isticao da je on utemeljitelj moderne kazahstanske državnosti. Njegove zasluge u stvaranju državnih institucija, tržišnih mehanizama u gospodarstvu i izgradnji nove prijestolnice očite su. Kao što znate, želimo Kazahstan pretvoriti u prostor pravde, zakona i reda. Stoga rad svakog građanina treba ocjenjivati pravedno, bez osobnih predrasuda. To se odnosi i na Nursultana Nazarbajeva, prvog predsjednika naše zemlje.

– A što je s tranzicijom vlasti?

– O tome je još prerano govoriti, pred nama je još nekoliko godina predanog rada.

– Neki stručnjaci smatraju da se predstojeća parlamentarna reforma pokreće s jednim ciljem – da se položaj predsjednika Parlamenta učini ključnim u sustavu državne vlasti. I da Vi taj položaj pripremate za sebe…

– To je fantazija. Takva razmišljanja proturječe mojim političkim načelima. Više sam puta rekao da je Kazahstan država s predsjedničkim oblikom vladavine. Još prije osam godina, prije dolaska u Akordu, izložio sam koncept „Snažan predsjednik – utjecajan Parlament – odgovorna Vlada“. Mijenjati cijeli državni sustav radi osobnih interesa bilo bi krajnje neodgovorno i, rekao bih, nečasno.

Rasprava o svim najvažnijim reformama za zemlju iznosi se na općenarodni referendum. Tu nema skrivenih značenja. Moj je stav svima poznat – političke reforme će se nastaviti. Dio dugoročnih planova, kao i uvijek, bit će uskoro objavljen.

– Možete li reći što nas u političkom smislu očekuje u ovoj godini?

– Već sada mogu reći: ova će godina biti sudbonosna za našu zemlju, dogodit će se vrlo važni događaji koji će dugoročno odrediti smjer razvoja Kazahstana. Referendum o ustavnoj reformi već sam najavio. Trenutačno s grupom stručnjaka razmatram prijedloge nove redakcije Ustava.

Planira se unošenje toliko velikog broja izmjena da će one u svojoj ukupnosti biti usporedive s donošenjem novog Ustava.

– Kaže se da u „predsjedničkom klubu“ dobro poznaju Vašu sposobnost da teškim pitanjima pristupate s humorom, da kontekst prenosite kroz poučne povijesne i diplomatske primjere, te da često govorite o znamenitim osobama prošlosti. Pomaže li Vam to kao političaru visoke razine?

– U svijetu visoke politike cijene se i smisao za humor i poznavanje povijesnih činjenica. Nisam profesionalni povjesničar, stoga se rijetko javno izjašnjavam o temama prošlih epoha. No povijest me zanima, čitam knjige i članke. Istodobno smatram da se povijesnim činjenicama ne smije manipulirati radi današnjih političkih interesa.

Poznati dramatičar i pisac Edvard Radzinski pričao je kako se početkom 1980-ih prihvatio pisanja monumentalne istraživačke knjige o Staljinu. Njegovi prijatelji, tada u cijeloj zemlji poznati „graditelji perestrojke“, zadirkivali su ga: „Kome treba tvoj Staljin? Ne vidiš li da je nastupilo doba glasnosti i demokracije, staljinizam je prevladan.“ Na što je pisac odgovorio: „Do trenutka kada završim knjigu, ljudi će hodati ulicama s portretima Staljina.“ Tako se i dogodilo.

Povijesne činjenice uče mnogočemu: jučerašnji izopćenici postaju velikani, a vođe, primjerice Lenjin, pretvaraju se u predmet podsmijeha – narod više ne pamti njegove krilate fraze. A Staljina, kojeg je Trocki u svojim memoarima nazvao „najistaknutijom mediokritetskom figurom naše partije“, danas se slavi, pa čak i obožava, između ostalog zbog izreka poput: „Kadrovi odlučuju sve“, „Djeca ne odgovaraju za očeve“, „Život je postao bolji, život je postao veseliji“, „Vrtoglavica od uspjeha“, „Hitleri dolaze i odlaze, a njemački narod ostaje“ i drugih. I kod nas ima mnogo takvih povijesnih paradoksa…

– Na što točno mislite?

– Na to da u našoj povijesti, kao i u povijesti drugih zemalja, postoji mnogo proturječnih zapleta i mitologiziranih junaka. Neprihvatljivo mi je iskrivljavanje povijesnih epizoda i uzdizanje ljudi čije su zasluge prema narodu krajnje upitne, jer nisu potvrđene svjedočanstvima i dokumentima.

Posljednjih godina povijest je u Kazahstanu postala popularna tema. Objavljuju se razni podcasti, filmovi, članci i knjige. Široki društveni interes za povijesna pitanja razumljiv je i može se pozdraviti.

No, nažalost, na tom valu pojavili su se pseudopovjesničari koji umnožavaju izmišljotine i dezinformacije kako bi udovoljili publici, optužuju druge narode za nedaće našeg naroda, ne razmišljajući o posljedicama za državu. Ljudi počinju vjerovati njihovim besmislicama i štovati lažne junake prošlih epoha. U tome nema ničeg dobrog – to je put u „kraljevstvo iskrivljenih ogledala“.

Mi, kao društvo okrenuto budućnosti i kao jedinstvena nacija, moramo poznavati i prihvatiti svoju povijest onakvu kakva je doista bila. Mitovi nam nisu potrebni – oni štete našem samopoimanju. Povijest mora biti čimbenik društvene kohezije, a ne predmet beskrajnih rasprava pa čak i neprijateljstava. Stvarna, a ne izmišljena povijest uči nas izbjegavati pogreške prošlosti, uporno raditi na vlastitim slabostima i sigurno ići naprijed.

Zato široko predstavljamo lik i djelo Abaja, njegove ideje. Govorio je o problemima društva bez uljepšavanja i pokazivao ispravan put samousavršavanja – „Tolyk adam“. Kao dragocjeno nasljeđe ostavio je „Riječi pouke“, koje su аktualne i danas.

Abaj je želio vidjeti naš narod marljivim, obrazovanim i moralnim. Njegovo učenje povoljno se razlikuje od nasljeđa nekih poznatih društvenih djelatnika koji današnjoj mladeži nisu ostavili korisne savjete, osim iskustva vođenja brojnih jalovih rasprava. Praznorječje u nijednoj epohi, osobito u vrijeme političkih potresa, nije donijelo nikakvu praktičnu korist.

– Velik odjek prošle godine imalo je Vaše potpisivanje Uredbe „O odobravanju temeljnih načela, vrijednosti i smjerova unutarnje politike Republike Kazahstan“. Mnogo se govori o ulozi ideologije i patriotizma. Kako Vi razumijete patriotizam?

– Istinski patriotizam, po mom shvaćanju, nije u glasnim riječima i demonstrativnim postupcima. Patrioti ne viču i ne udaraju se u prsa, ne daju intervjue i ne puštaju suze pred publikom. Patriotima nisu svojstveni verbalna kulisa ni teatralnost. Biti patriot znači marljivo raditi za dobrobit zemlje i svoje obitelji. Pokupiti smeće, posaditi drvo, čuvati prirodu, poštovati starije i biti primjer mlađima – i to je patriotizam.

Tijekom službenih putovanja po zemlji susrećem inženjere, radnike, učitelje, liječnike, poljoprivrednike, vojnike, kulturne djelatnike. To su pravi patrioti naše Domovine. Domovina je prije svega tvoja kuća, dvorište ili ulica, koje treba održavati čistima i urednima.

U svijetu je došlo do sukoba zagovornika multikulturalizma te etničke i vjerske tolerancije s predstavnicima radikalnog nacionalizma, koji tvrde da su upravo oni istinski patrioti. Po mom mišljenju, ni jedni ni drugi nisu u pravu, jer u Aziji od davnina postoji formula mirnog suživota – „lijepa harmonija“ utemeljena na vladavini prava.

Ranije sam objavio važan princip društvenog života – „Jedinstvo u raznolikosti“, koji podrazumijeva uzajamno poštovanje, suzdržanost i samodisciplinu. Ponovit ću: za Kazahstan je princip „Zakon i red“, kao i neizbježnost kazne za počinjeno kazneno djelo, od presudne važnosti. U protivnom nećemo moći ostvariti sve planove i zadatke.

– Ove će godine Kazahstan obilježiti značajan datum – 35. obljetnicu Neovisnosti. Prema povijesnim mjerilima to je, naravno, trenutak, ali za pojedine države i, dakako, za ljude to je dugo razdoblje. Kako ocjenjujete put koji je Kazahstan prošao i kamo idemo?

– Kao izravni svjedok i sudionik izgradnje države mogu reći da je tijekom tih godina učinjen golem posao na dobrobit Neovisnog Kazahstana. Da, osim uspjeha bilo je i pogrešaka. Kako bi bez njih? Ipak, to je bio trnovit put kroz neistražen prostor. Kazahstan je imao mnogo prijatelja u svijetu, ali nije manjkalo ni zlonamjernika. Početkom 1990-ih u inozemstvu je prevladavalo mišljenje da Kazasi neće uspjeti, jer demografska situacija te sovjetsko političko i gospodarsko nasljeđe nisu govorili u prilog uspješnoj izgradnji države.

Stvarnost je opovrgnula te prognoze. Kazahstan se potvrdio kao uspješna država s dinamično razvijajućim gospodarstvom i uglednim međunarodnim položajem. No pred nama je još golem posao koji moraju obaviti i iskusni ljudi i mladi naraštaji.

– Priznajem, iznenadilo me to što naša mladež na društvenim mrežama – a ona je zahtjevna i kritična – govori da je Kazahstan ušao u neku „prime-eru“. Što Vi mislite o tome?

– Naša mladež je generacija puna nade, energije i optimizma, s izraženim osjećajem građanskog identiteta. Oni su patrioti usmjereni prema budućnosti. Upravo će takav pozitivan stav pomoći zemlji da prevlada izazove i teškoće, kojih neće nedostajati.

Entuzijazam mladih ljudi može se činiti pretjeranim pa čak i radikalnim, ali njihovo mišljenje treba uvažavati. Oni žele dobro svojoj Domovini, što govori o stvaralačkoj psihologiji našeg društva.

Važno je da mladež ne miješa želje sa stvarnošću, da živi u stvarnom, a ne virtualnom svijetu, te da se privikava na rad i disciplinu, ne očekujući brze i lake pobjede.

– Što očekujete od 2026. godine u kontekstu razvoja Kazahstana? Koji nas važni događaji očekuju i koje biste ciljeve željeli postići?

– U ovoj godini, kao što sam već rekao, bit će mnogo posla. Započinje nova faza opsežne političke transformacije, nastavit će se razvoj gospodarskih reformi. Modernizacija zemlje mora postati doista nepovratna, iz temelja promijeniti bit i izgled našeg društva. Našim građanima predstoji prilagodba stvarnostima nove epohe. To nije lak zadatak. Ali našem narodu, osobito mladima, sve je dostižno. U to sam uvjeren.

Ovu sam godinu proglasio Godinom digitalizacije i umjetne inteligencije. To je povijesna prilika za našu zemlju, o čemu smo već govorili. Digitalna transformacija i uvođenje umjetne inteligencije otvaraju nove mogućnosti za razvoj gospodarstva i mnogih drugih područja života – od državne uprave do obrazovanja i zdravstva.

35.obljetnica Neovisnosti je simboličan datum. To je prilika za kritičko sagledavanje prijeđenog puta i izradu novih planova. Važno je da se jubilej ne pretvori u puku svečarsku kampanju, već da postane simbol napretka Kazahstana.

Kao predsjednik osobno ću se baviti inicijativom „Taza Kazahstan“. Taj rad ima golem značaj jer se radi o očuvanju resursa, čistoći namjera, odbacivanju besposlice, važnosti samorazvoja, zajedničke odgovornosti, dobrote i dobročinstva. Na inicijativu naše zemlje Ujedinjeni narodi proglasili su ovu godinu Međunarodnom godinom volontera, što u potpunosti rezonira s idejom „Taza Kazahstan“.

Ovaj svenarodni pokret smatram iznimno važnom ideološkom akcijom, jer čistoća nosi duboko, višeslojno značenje. Čistoća je suprotni pojam razaranju – i u glavama i na zemlji. Ona mora postati temelj našeg nacionalnog mentaliteta.

– Ljude zanima i Vaša osobnost. Čini se da ne volite izlagati privatni život. Govori se, primjerice, da ste iznimno pažljivi prema pisanoj riječi i nevjerojatno strpljivi. Takvih pitanja o Vašoj osobnosti ima mnogo. Ako bismo ih saželi – tko ste Vi po duhu i karakteru?

– Prošle godine navršilo se 50 godina moje državne službe; u rujnu 1975. prvi put sam zakoračio u Ministarstvo vanjskih poslova SSSR-a. Moja prva struka je sinologija, koja podrazumijeva posebnu strpljivost. Doista imam vještine rada s tekstovima, ne podnosim lošu stilistiku, a osobito tipografske pogreške. U aparatu svi znaju da osobno radim na svim govorima, uključujući obraćanja, članke pa čak i pisma kolegama.

Moj svjestan život vezan je uz državnu službu, koja zahtijeva samodisciplinu, odgovornost i sustavnost. To je utjecalo na moj karakter i svjetonazor. Stoga ću na pitanje „Tko ste Vi?“ odgovoriti kratko: državnik.

– Nedavno je predsjednik Trump objavio podatke o svom zdravstvenom stanju. U tom smislu Vi ste zatvorena osoba. Ipak, kruže razne glasine o Vašem zdravlju: jedni primjećuju da ste smršavjeli i da bolje izgledate, drugi tvrde suprotno. Možete li to komentirati?

– Ne žalim se na zdravlje, krvni tlak mi je stabilan i u granicama normale. Naviknuo sam se na svakodnevno vježbanje joge, ali bez meditacije. Dva puta tjedno igram stolni tenis s bivšim profesionalnim igračem. Doista sam smršavio devet kilograma, što je poboljšalo moje opće stanje.

– A koji se od Vaših kolega iz ZND-a odlikuju sličnom tjelesnom spremom?

– Putin je tijekom nedavnog neformalnog događaja u Biškeku odigrao meč protiv mladog džudaša i obranio čast starije generacije. Fizički je snažan i Alijev, koji se sustavno trenira i dobro poznaje treninge; Žaparov igra nogomet. U dobroj formi je i Mirzijojev, koji također trenira u teretani. Pašinjan je biciklist. Lukašenko, kako se pokazalo, i dalje igra hokej. Rahmon se također ne žali na zdravlje – kaljen kao ratnik-mornar. Dakle, svi su kolege u izvrsnoj formi.

– Gospodine Predsjedniče, dotaknuli smo se velikog broja pitanja koja zabrinjavaju građane Kazahstana. Još jednom Vam zahvaljujem što ste odvojili vrijeme za intervju našem listu.
– Uvijek pratim puls društvenih raspoloženja i očekivanja građana. O svim problemima i planovima govorim izravno i otvoreno. Pred nama je mnogo zadataka usmjerenih na povećanje potencijala Kazahstana. Uvjeren sam da ćemo zajedno postići sve visoke ciljeve u interesu naroda.

Želim uspjeh Vašem listu! Prenesite moje srdačne želje djelatnicima redakcije.

– Svakako ću to učiniti!

Razgovor vodio
Bauyrzhan Babajanuly
List „Turkistan“, 5. siječnja 2026., br. 1 (1638)

www.akorda.kz